Jesen je stigla u svojim sivim kočijama ili "evo već nekoliko minuta razmisljam kako da pocnem ovaj tekst", neretko su počeci sastava jedanaesto godišnjaka, ali bogami i dvadesetsedmogodišnjaka i starijih. Zbog čega je to tako? Kao da svi imaju neki šablon po kome razmišljaju usađen negde u mozgu?Izgleda da ga zaista imaju. Možda se to usađuje u mozak odmah posle rođenja ili je čak još konspirativnije!
Now back to reallity...Mislim da je presudan faktor ovog jada školstvo i roditelji, koji su doprineli pogrešnom pristupu razmišljanja. Naime, mozak ima neki prostor na kojem funkcioniše, koji je utaban i rasvetljen, te on ne zna za dalje. Mozak jednostavno dođe do ograde tog prostora, stane i zbuni se,ne ume. Njemu je potreban neko ko će da ga uputi na koji način to sam da uradi.
Želeo sam to da saznam, želeo sam to da naučim.krenuo sam da pratim (ne u smislu da ih uhodim) neke ljude to znaju, čitao šta pišu i izgleda saznao.
Jedan od načina jeste slobodno pisanje. Na moju žalost malo kasnije sam saznao za ovu metodu,ali opet nikad nije kasno. Čim sam shvatio o čemu je ovde reč, osećao sam da mi je dužnost da ovo podelim sa ljudima!